U nedavnom prenosu Blackcaty je priznala gledaocima da sve za svoj skvirt šou u seks video ćetu kupuje iz second handa.
Devojka je pojasnila da tamo kupuje svu odeću – od donjeg veša do čarapa. Objasnila je takvo čudno ponašanje time što štedi na svemu jer želi sopstveni dom.
Osim odeće, devojka sebi uskraćuje mnogo toga. Spremna je da štedi na hrani, putovanjima i drugim sitnicama. Prema rečima Blackcaty, ne vidi sebe u budućnosti nigde drugde osim na VibraGame. Vebkam modelka vidi u stvarnosti trenutak kad stekne stan, uđe u njega i počne novi život.
U svoju odbranu devojka tvrdi da sva second hand odeća ni po čemu nije lošija od druge po kvalitetu i materijalima. Bolje je cepati je tokom live strimova u BDSM ćetovima nego novu. Osim toga, u second hand radnjama možeš naći i butik odeću sa BDSM rekvizitima i jednostavnu odeću za kućne poslove ili striptiz na vebkamu. Tamo je nekoliko puta jeftinije. Pretplati se na naš public da ne propustiš nove detalje iz života vebkam modelki.
Ali hajde da budemo realni – ova priča nije samo o štednji. To je priča o devojci koja je rekla „Dosta“ i krenula da gradi svoj san. San o sopstvenom stanu. Mesta gde će biti gospodarica. Gde će moći da zatvori vrata i kaže „Ovo je moje“. I zato kupuje second hand. Kupuje gaćice koje su nosile druge žene, haljine koje su videle druge živote – ali to je ne brine. Jer svaki ušteđeni dinar je korak bliže snu. Svaki token koji zaradi skvirtajući pred kamerom – to je cigla u zidu njenog budućeg doma. I publika to vidi. Vidi njen osmeh kad kaže „Još malo, još malo pa ću imati svoj stan“. I šalju joj tokene. Šalju jer veruju u nju. Jer vide borbu. Jer znaju da život nije lak, posebno za samohranu majku koja radi ono što mora da bi preživela.
U Srbiji, gde štednja nije izbor nego nužda, gde mnoge žene žongliraju sa računima i snovima, Blackcaty je pravi simbol. Zamislite je u nekom malom gradu, sedi u sobi punoj second hand stvari, pali kameru i kaže „Danas sam kupila nove gaćice – polovne, ali dobre“. I publika se smeje sa njom. Smeje se jer je to život. Život u kom se štedi na hrani da bi se kupio stan. Život u kom se skvirta pred neznancima da bi se platila kirija. Ali život u kom se ne odustaje. Ne odustaje od sna. Ne odustaje od sebe. I to je ono što nas inspiriše. Inspiriše da verujemo da se može. Da se može štedeti. Da se može sanjati. Da se može pobediti. Jer kad vidiš devojku koja cepa polovno rublje u BDSM šouu i kaže „Ovo je za moj stan“ – shvatiš da ništa nije nemoguće. Samo treba verovati. Verovati u sebe. Verovati u tokene. Verovati u budućnost koja dolazi – korak po korak, token po token, san po san.