Seksualni terapeuti odavno znaju da ljudi mogu doživeti orgazam i bez klasičnog snošaja. Mnogi priznaju da su to osetili još kao deca – recimo na času fizičkog vaspitanja dok su se penjali uz konopac ili radili vežbe na klupama. Priroda je u čoveka ugradila ideju da „završetak“ može doći i kad ga najmanje očekuješ, čak i kad uopšte ne misliš o tome.
Ako je tako, zašto bi masturbacija bila sramota? To su potpuno svesne radnje usmerene isključivo ka orgazmu – samo bez partnera. Prema rečima medicinskih stručnjaka, može se jasno zaključiti: masturbacija je sasvim normalna i ne protivreči našoj ljudskoj prirodi.
Da li je ženska masturbacija štetna?
Mnoge devojke osećaju nelagodu, pa čak i strah kad pomisle na masturbaciju i online porno ćet. Taj strah su nam usadili roditelji još u detinjstvu. Kao odrasli ga prenosimo na decu, oni na svoju, i tako ukrug. Što se tiče dečaka, njima je u tom pogledu bilo lakše. Ako roditelji uhvate dečaka kako masturbira, u većini slučajeva neće dobiti ništa. Ali ako se to desi devojčici, roditelji će biti užasnuti onim što su videli.
Zašto ta nepravda? Uglavnom roditelji strahuju da bi devojčica mogla da se inficira. Taj strah je zasnovan na činjenici da su dečaci genitalije spolja i manje podložne infekcijama. Kod devojčica su unutra i osetljivije na razne infekcije.
Ali realnost je drugačija. Ako se koriste čiste ruke, nema igračaka sa prljavim površinama, rizik je gotovo nikakav. Naprotiv – redovna masturbacija kod žena može smanjiti rizik od urinarnih infekcija jer pomaže u boljem protoku krvi i jačanju mišića karlice. Naravno, preterivanje može dovesti do iritacije kože ili privremenog umora, ali to je retkost. Većina problema dolazi iz glave – od osećaja krivice, stida i tabua koji su nam usađeni.
Da li je ženska masturbacija korisna?
Postoji još jedan problem za stručnjake. Kad treba da drže predavanja adolescentima i mladima, traže im da ne pominju oralni seks i masturbaciju. Uprava škole objašnjava to time da su seksualne teme nespojive sa pojmom morala. A seksolozi? Oni nerado pristaju da ćute o tim pitanjima.
Ali ako se o tome ćuti, kako će tinejdžer sam rešiti taj problem u budućnosti? Ako se to radi i ćuti, negativan stav prema tim stvarima samo će se učvrstiti u podsvesti tinejdžera. Istovremeno, prema istraživanjima, ako devojčica od 12–16 godina ima iskustva masturbacije, kasnije u životu će imati znatno manje problema u seksualnoj sferi nego „stidljiva žena“ koja izbegava takve radnje.
Masturbacija pomaže ženi da bolje upozna svoje telo, otkrije zone zadovoljstva i nauči kako da dođe do orgazma. To kasnije olakšava komunikaciju sa partnerom – zna šta joj prija, može da ga usmeri, a ne da ćuti i pati u tišini. Redovni orgazmi smanjuju stres, poboljšavaju san, regulišu hormone i jačaju imunitet. Neke studije pokazuju da žene koje masturbiraju imaju manje glavobolja, bolje raspoloženje i čak niži krvni pritisak. A u krevetu? Postaju sigurnije, hrabrije, otvorenije. Partneru je lakše kad zna šta radi, umesto da pogađa u mraku.
Naravno, postoje i mane ako se pretera. Prekomerna stimulacija može dovesti do privremenog otupljenja osetljivosti, iritacije ili čak zavisnosti od određenog ritma koji partner teško može ponoviti. Ali to su ekstremi. Većina žena pronađe zdravu meru – masturbacija kao deo života, ne kao zamena za partnera.
U našoj kulturi, gde se o ženskom zadovoljstvu još uvek ćuti, masturbacija je pravi akt pobune. Kad devojka kaže „Ja znam šta mi prija“, ona više nije pasivna – ona je aktivna učesnica u sopstvenom užitku. I to je moćno. Jer dok društvo nameće da žena treba da čeka princa koji će je „probudi“, ona sama sebe budi. Svaki put kad dođe do orgazma – to je mala pobeda nad stidom, tabuima i patrijarhalnim pričama da je ženski orgazam „nevažan“ ili „težak“.
Pa šta misliš – da li je masturbacija za ženu oslobađanje ili zamka? Za mene je oslobađanje. Jer dok ne znaš svoje telo, kako ćeš znati šta hoćeš od partnera? A kad znaš – možeš tražiti, zahtevati, uživati. Bez srama. Bez krivice. Samo čisto, žensko zadovoljstvo. I to je ono što bi svaka devojka trebalo da proba – bar jednom. Jer kad probaš, više se ne vraćaš na „ćuti i trpi“. Samo na „hoću još“.