Ponekad ti se učini da danas svi pričaju samo o seksu – od klinaca do penzionera. Jesi li imao seks? Gledaš li porniće, čitaš li erotske priče? Čini se da na ta pitanja odgovor može biti samo potvrdan. Međutim, postoje aseksualci koji nemaju seks. Nikad. Potpuno.
Takvo ponašanje nije svesna odluka niti fizička nemogućnost. To je posledica smanjene želje. Impulsi požude su toliko slabi da jednostavno ne dopru do mozga. Pritom aseksualac uopšte ne treba sažaljenje ni simpatiju. Ima posao, prijatelje, hobije, ljubav, čak i brak. Ali seks mu ne treba. Nikako.
Ipak, taj nesporazum muči samo okolinu, a ne samog „stranca“. Aseksualci koriste krevet isključivo za spavanje, bez ikakvog neprijatnosti.
Kad nema seksa
Razlozi za ovu „čudnost“ mogu biti hormonski poremećaji, trovanje organizma (droga, lekovi, soli teških metala), organska oštećenja mozga i kičmene moždine – dakle fiziološki uzroci.
Psihički problemi, posebno depresija i stresne situacije, još jedan su razlog za apstinenciju. U poslednje vreme preopterećenost informacijama u velikim gradovima dovela je do pada seksualne želje i kod muškaraca i kod žena.
Tako se slika kristališe. Problem postoji, ali ga aseksualac ne primećuje. Kao slepac koji nikad nije video svet, pa ne zna ni da postoji nešto drugo – svet porna i erotike.
Prema naučnicima, u ovom fenomenu nema psihijatrijskih problema. Istraživanja ipak ne daju potpunu sliku. Jer aseksualci zaobilaze lekarske ordinacije. Nedostatak seksa nije izvor problema i negativnosti za njih. Ne žele ništa da menjaju. Nema pritužbi – nema bolesti.
Mirni aseksualci spolja se ne razlikuju od ostalih „običnih“ ljudi. Jedu, piju, druže se, zaljubljuju, zasnivaju porodice – samo seksa nema. Borbeni aktivisti osnivaju zajednice i vode aktivnu antisex propagandu. Naravno, od njih nema štete, ali ni vidljive koristi.
Gde tražiti seksualnog partnera?
Ako si sreo aseksualca, nemoj njegovu osobinu smatrati patološkom čudnošću. I nemoj tražiti razloge partnerove aseksualnosti u sebi. U svakom slučaju biće produktivnije zahvaliti sudbini što si sreo tako neobičnu osobu i konačno se zapitati sebe. Ima toliko zanimljivih stvari na svetu, pa zašto svi misle samo o virtuelnom seksu?
Ali hajde da budemo iskreni – seks je postao opsesija modernog doba. Na svakom koraku reklame, filmovi, serije, društvene mreže – sve vrvi od seksualnih poruka. Kao da je seks postao glavna valuta pažnje, statusa, moći. A onda se pojavi neko ko kaže: „Meni to ne treba“. I svi se zgledaju kao da je pao sa Marsa. Ali zašto? Zar je nemoguće živeti punim plućima bez seksa? Zar nema drugih načina da se osećaš živim, voljenim, ispunjenim?
U Srbiji, gde je seks još uvek tabu tema u mnogim porodicama, ali istovremeno i glavna tema u kafanama i na žurkama, aseksualnost deluje još čudnije. Ljudi misle: „Ako neće seks, onda nešto nije u redu“. Ali nije. Aseksualci nisu bolesni, nisu oštećeni, nisu hladni. Samo im je libido na nuli. I to je to. Neki su takvi oduvek, neki su postali posle traume, bolesti ili stresa. Ali svi oni kažu isto: „Ne fali mi. Ne patim. Živim normalno“. I žive. Rade, druže se, vole, putuju – samo bez seksa.
Pa šta nas toliko muči kod njih? Možda strah da bismo i sami mogli biti takvi? Ili zavist što neko može da živi bez te „obaveze“ koja nas ponekad guši? Ili samo čista radoznalost – kako je to moguće? Jer u našoj kulturi seks je dokaz života, muškosti, ženstvenosti. Bez njega – kao da ne postojiš. A postojiš. I to veoma lepo. Možda čak i lepše nego mi koji se stalno mučimo sa željom, odbijanjem, strahom da nismo dovoljno dobri u krevetu.
Na kraju, možda je pitanje pogrešno postavljeno. Ne „zašto svi misle samo o seksu?“, nego „zašto mi ne možemo da prestanemo da mislimo o njemu?“. Jer dok postoje oni koji ga ne žele, mi ćemo uvek imati taj osećaj da nešto propuštamo. Ili da smo previše opsednuti. Ili oboje. A možda je seksualnost samo još jedna iluzija koju nam nameće društvo. Ko zna. Ali jedno je sigurno – aseksualci nas podsećaju da život može biti pun i bez seksa. I to boli ego svakom ko misli da je seks centar univerzuma. Možda baš zato toliko pričamo o njemu. Jer se bojimo da nije.